Zašto obilježavamo Prvi maj?
U 19. stoljeću radnici su se suočavali s izuzetno teškim uvjetima rada. Radili su od 12 do 16 sati dnevno, često u nesigurnim i nezdravim okruženjima, a za to su primali vrlo niske nadnice. U rad su bila uključena čak i djeca.
Borba za radnička prava započela je već 1886. godine, kada su američki radnici organizirali mirni prosvjed u Chicagu. Tražili su kraće radno vrijeme i pravedniju naknadu za svoj rad. Njihovi zahtjevi sažeti su u poznatu parolu “tri osmice” – 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja.
Prosvjed je kulminirao 4. svibnja u Chicagu, kada je oko 40.000 ljudi izašlo na ulice. Mirni prosvjed prerastao je u tragediju nakon oružanog napada na okupljene – poginulo je šestero ljudi, ranjeno ih je pedesetak, a mnogi su uhićeni i osuđeni na doživotne zatvorske kazne.
Tri godine kasnije, 1889., na Prvom kongresu Druge radničke internacionale u Parizu, na stotu obljetnicu Francuske revolucije, donesena je odluka da se od 1. svibnja 1890. svake godine obilježava spomen na žrtve čikaškog masakra, kao simbol borbe za radnička prava.
Crveni karanfil – simbol radničkog bunta
Kao simbol radničkog bunta prihvaćen je crveni karanfil, koji je trebao asocirati na krv prolivenu u borbi za radnička prava. Na Prvi maj mnogi ga nose na reveru, polažu na spomenike ili njime ukrašavaju prosvjedne skupove i manifestacije u čast radnicima i njihovim povijesnim borbama.
Prvi maj u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se Praznik rada počeo slaviti 1890. godine nakon niza prosvjeda i štrajkova radnika. Tijekom prvomajskih prosvjeda u Puli, koji su tada bili zabranjeni, radnici su organizirali štrajkove i okupljanja kako bi iskazali svoje političke i ekonomske zahtjeve. Prosvjednici su se okupili na trgu Portarata, gdje su ih napali pripadnici vojske, karabinjeri i fašisti. Prema svjedočenju jednog od sudionika povorke, napad su izveli i fašisti okupljeni na „protuprosvjedu”, što je dodatno pogoršalo situaciju. Napad je rezultirao smrću sedam radnika i ranjavanjem 126 osoba, a događaj je ostao zabilježen kao “Krvavi 1. maj”.
August Cesarec: Za vječni prvi maj
„O braćo moja, o armije crvenih boraca širom
čitave kugle,
sa grebena se smrtnog maknimo u borbu posljednju
za vječan Prvi Maj, za vječan Prvi Maj!
Za bratimstvo čovječje vječno!“
Prvi maj u svijetu
Njemačka – Prvi maj je državni praznik, poznat i kao “Tag der Arbeit”. Osim tradicionalnih govora i prosvjeda, u mnogim gradovima organiziraju se kulturni događaji i koncerti. Noć prije, poznata kao Walpurgisnacht, često se slavi uz vatromete i zabave.
Francuska – osim što je dan prosvjeda i sindikalnih marševa, ljudi tradicionalno poklanjaju đurđice kao simbol sreće i prijateljstva.
Italija – državni praznik (Primo maggio), uz brojne sindikalne skupove i tradicionalni veliki koncert u Rimu koji okuplja desetke tisuća ljudi.
Kina – ovdje se Prvi maj zove Dan rada i često se koristi kao prilika za višednevni odmor. Mnogi građani putuju ili posjećuju obitelj, a vlada ponekad organizira službene svečanosti i nagrađivanje uzornih radnika.
SAD – iako je radnički pokret u Chicagu bio povod za obilježavanje Prvog maja, u SAD-u se Labor Day slavi početkom rujna. Prvi maj u SAD-u više obilježavaju aktivisti i sindikati nego što je službeno priznat praznik.
Hrvatska, BiH, Srbija – Prvi maj se često slavi u prirodi uz roštilj i druženje.
Važnost prosvjeda
Politički prosvjedi važan su alat radnika i građana za izražavanje nezadovoljstva, traženje promjena i pritisak na vlasti ili poslodavce. Prosvjedi skreću pažnju javnosti i medija na konkretne probleme – npr. niske plaće, loše radne uvjete ili nepoštivanje radničkih prava. Kada problemi postanu javno poznati, veća je šansa da će se nešto poduzeti. Osim toga, pravo na prosvjed dio je demokratskog sustava, kada se koristi, šalje poruku da građani aktivno sudjeluju u oblikovanju politike i društva.
Književne preporuke
Autorica: Ana Jurić