Valentinovo je dan kada slavimo ljubav u svim njezinim oblicima – romantičnu, prijateljsku, pa čak i onu prema knjigama i riječima. I dok u današnjem svijetu izražavamo osjećaje porukama, možda je teško zamisliti da su nekada ljubavnici svoju ljubav prenosili na papir, ostavljajući iza sebe pisma. Čovjek je znao čekati tjednima – čak i mjesecima – na odgovor voljene osobe. Danas, kada držimo mobitel u ruci gotovo 24 sata na dan i kada smo neprestano dostupni, sama pomisao da moramo čekati odgovor voljene osobe toliko dugo... To jednostavno ne bi funkcioniralo i rekli bismo da osobi nije stalo do nas ili da nas je „ghostala“. Drugačija su vremena i način izjavljivanja ljubavi, no postavljamo pitanje kako danas gledamo na nekadašnju razmjenu pisama, imaju li kakvu važnost?
Mogli bismo reći kako ljubavna pisma nisu samo riječi na papiru – ona su i povijesni dokumenti, svjedočanstva strasti, čežnje, neprolazne ljubavi te vrlo često i boli. Ona nam daju uvid u nama nepoznati svijet i tadašnji način života. U ovom tekstu otkrivamo najpoznatija ljubavna pisma u povijesti.
1. Pisma Napoleona Bonapartea Josephini
Jedan od najvećih osvajača u povijesti imao je turbulentan odnos sa svojom prvom ženom (a neki smatraju i najvećom ljubavi) Josephinom, koji se odražavao u njegovim pismima punim intenziteta, strasti i lascivnih elemenata, a granično i opsesivne prirode.
Otkad te nemam uza se, provodim besane noći, preplavljene čežnjom. Tvoje suze pale su na moje srce poput gorućih žeravica. Zaboravi svoje strahove, napiši mi često i napiši mi duže – reci mi da si posve moja, da si mi vjerna i da ćeš mi uvijek biti odana.
Bez tebe svijet je prazan i život mi nema smisla. Želim da si blizu mene, da mi griješ ruke i da šapćeš riječi koje samo ja smijem čuti. Moja voljena Josephine, nikada nemoj sumnjati u moju vjernost i strast.
Iako je njegova ljubav prema Josephini bila duboka, njihova je veza bila ispunjena i nesigurnostima, a nije odmagala ni glasina da mu Josephine nije vjerna. Može se reći da je tanka granica između ljubavi i mržnje:
Više te ne volim; naprotiv, prezirem te. Ti si strašno, besmisleno stvorenje. Ne pišeš mi uopće; ne voliš svoga muža; znaš kakvu radost mu tvoja pisma pružaju, a ipak mu pišeš samo šest redaka, i to površnih, baš kao da ispunjavaš neku dosadnu dužnost. Kakva ljubav!
Međutim, unatoč izljevima ljubomore i bijesa, Napoleon se nikada nije u potpunosti distancirao od Josephine. Čak i kada se koncu i rastao od nje zbog njezine nemogućnosti da mu podari potomka, nije mogao u potpunosti potisnuti osjećaje prema njoj, a govori se kako je na samrti izgovorio upravo njezino ime.
2. Pisma Franza Kafke Mileni Jesenskoj
Franz Kafka i Milena Jesenska imali su intenzivnu, ali tragičnu ljubavnu vezu, koja je sačuvana kroz njihova pisma. Njihova prepiska, objavljena pod nazivom „Pisma Mileni“, jedno je od najdirljivijih i najintimnijih ljubavnih pisma u književnosti. To možda i ne čudi, ako znamo na koji se način Kafka izražava u svojim djelima. Pisma su bila bogata različitim emocijama – od sreće i blaženstva do straha, očaja i sjete u kojima Kafka pokazuje ranjivost i introspekciju.
Moja najveća sreća? Da bih te mogao usnuti. Moja najveća tuga? Da bih te mogao sanjati.
Malo je izvjesnih stvari, ali jedna od njih jest da nikada nećemo živjeti zajedno, u istoj kući, rame uz rame, za istim stolom, nikada; čak ni u istom gradu. Umalo da nisam rekao da mi se to čini jednako izvjesno koliko i da sutra neću ustati.
3. Pisma Petra Zrinskog Ani Katarini
Noć prije pogubljenja Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan napisali su oproštajna pisma svojim suprugama. Pismo Petra Zrinskog, koje je napisao svojoj supruzi Ani Katarini, započinje riječima: „Moje drago serce“ te se smatra jednim od potresnijih tekstova napisanih na hrvatskome jeziku. Pomiren sa svojom sudbinom, mirne je duše čekao smrt, a nakon njegove smrti, Ana Katarina također tragično umire u samostanu zbog duševne i tjelesne bolesti.
Ja se ufam u Boga vsemgućega, koji me je na ovom svit ponizil, da se tulikajše mene hoće smilovati, i ja ga budem molil i prosil, da se mi na okupu pred njegovem svetem tronušem u vike vekuveče sastanemo.
4. Pismo Ludwinga van Beethovena za „Besmrtno voljenu“
Nakon Beethovenove smrti pronađeno je ljubavno pismo „Besmrtno voljenoj“. Ono nije bilo adresirano ni na koga konkretno, bez navedene adrese, grada, imena ni godine. Nejasno je je li pismo ikada poslano ili ne. Jedino što se zna jest da je pisma napisao 6. i 7. srpnja. Sadržaj pisma na engleskome jeziku možete vidjeti ovdje, a ovdje izdvajamo jedan dio pisma:
Moj anđele, moje sve, moje ja… Može li naša ljubav postojati drugačije nego kroz žrtve, kroz to da ništa ne tražimo, da samo budemo jedno s drugim? Možeš li promijeniti to što si moja, što sam ja tvoj? O, Bože, pogledaj prirodu i smiri se zbog onoga što mora biti. Ljubav zahtijeva sve, i to s pravom.
Također postoje brojna emotivna pisma Fride Kahlo Diegu Riveri, Zelde Fitzgerald namijenjena suprugu F. Scottu Fitzgeraldu, Oscara Wildea Lordu Alfredu Douglasu, zatim kratko, ali slatko pismo Johnnyja Casha supruzi June Carter Cash, itd.
Ursula Doyle objavila je „Najljepša ljubavna pisma slavnih muškaraca“ u kojem se mogu pročitati razna pisma poznatih svjetskih književnika. Mirko Rogošić objavio je antologiju „Ljubavna pisma hrvatskih književnika“, u kojoj se nalaze brojna ljubavna pisma književnika poput Augusta Šenoe, A. B. Šimića, Stjepana Radića, Ivana Mažuranića, Ivana Gorana Kovačića i brojnih drugih.
Pisanje ljubavnih pisama možda nije više uobičajeni način komunikacije i izjavljivanja ljubavi. No emocije i osjećaji zajedničke su čovjeku iz 17. stoljeća i 21. stoljeća. Usudila bih se reći da su se prije možda jasnije i lakše izražavali osjećaji ili kako sadržaj pisama može zvučati patetično u današnjem svijetu. Tko zna, kao što se i moda neprestano reciklira, možda se jednoga dana vrati i ova praksa. No jedna stvar ostaje ista i koja ne izlazi iz mode jest – ljudska potreba da volimo i budemo voljeni.
Autorica: Anamarija Ljutić