PRETRAŽI KNJIŽNICE SVEUČILIŠTA članci, knjige, časopisi ...

 

Pretraživanje: Discovery Service za Sveučilište u Rijeci
Portal Discovery servisa

Digitalizirane riječke novine / Ines Cerovac

1.ECO DEL LITORALE UNGARICO  Najstariji je naslov riječkih novina koji se čuva Sveučilišnoj knjižnici Rijeka. Dva mjeseca prije nego što je izašao prvi broj, 5. travnja 1843. u tiskari braće Karletzky, objavljena je Programma u kojoj se, nakon kratkog pregleda povijesti Ugarske, opisuje sadržaj novina i najavljuju rubrike. Unatoč izrazitoj političkoj misiji, Eco del litorale ungarico nema eksplicitno politički karakter i sadržajno je usmjeren na informiranje građana o privrednim kretanjima na području tadašnjeg Ugarskog primorja i u inozemstvu. Na prvoj stranici svakog broja je meteorološki izvještaj Riječkog nautičkog zavoda. Stalne rubrike su i izvješće o kretanju brodova, odlasci i dolasci putnika, oglasi o najmu i prodaji nekretnina, književni oglasi, burzovno izvješće. Podlistak donosi kulturno-povijesne teme. Posljednji broj je izašao 4. travnja 1846. godine. Razlozi za prestanak izlaženja bili su financijske prirode. 

2. ECO DI FIUME  Pokreće ga riječki nakladnik, knjižar i tiskar Talijan Ercole Rezza punih jedanaest godina nakon prestanka izlaženja Eco del litorale ungarico. Prvi broj izlazi iz tiska 2. srpnja 1857. godine. Sveučilišna knjižnica, nažalost, ne posjeduje to prvo godište novina. Za glavnog urednika Ercole Rezza dovodi iz Trsta mladog i izuzetno sposobnog publicista i nakladnika Emilia Trevesa. On odlazi iz Rijeke već nakon mjesec dana da bi kroz dvije godine u Milanu osnovao i danas poznatu Casa editrice di Treves. Uređivanje lista tada preuzima sam Rezza. Novine su pokrenute u trenutku koji nije pogodovao slobodnom izricanju političkih stavova; vrijeme je Bachova apsolutizma i Rezzin je Eco u tom pogledu suzdržan koliko je god to moguće. Za razliku od svog prethodnika, Eco di Fiume ima izrazito talijansko usmjerenje; za njega pišu dopisnici iz drugih gradova (Zagreb, Zadar, Senj, Trst, Antwerpen).  Rezza 1859. godine uspostavlja telegrafsku službu iz Beča, Venecije, Trsta i drugih gradova da bi mogao donositi najnovije vijesti o ratnim zbivanjima. Iredentistički stavovi koji su se dali iščitati iz tih izvješća doveli su, naposljetku, do zabrane izlaženja. Posljedni broj izlazi 27. studenog 1860.

3.GAZZETTA DI FIUME  Počinje izlaziti nepunih mjesec dana nakon zabrane Eco di Fiume. Prvi broj dnevnika koji pokreće i uređuje Ercole Rezza svjetlo dana je ugledao već 17. prosinca 1860. godine. Urednička koncepcija slijedi prethodni naslov: opširni uvodnik s komentarom aktualnih zbivanja, podlistak, pregled političkih zbivanja, pregled stranog tiska, gradska zbivanja, vijesti iz svijeta, obavijesti o kretanju brodova, pisma čitatelja, vijesti o umrlima i oglasni dio. U kolovozu 1861. godine započinje sudski progon Ercola Rezze; 16. siječnja 1862. je priveden u istražni zatvor u kojem boravi dva mjeseca; Gazzeta prestaje izlaziti dva tjedna, da bi nastavila s izlaženjem od 3. veljače do 4. travnja 1862. Ta posljednja dva mjeseca glavni urednik je Francesco Merenigh, direktor Rezzine tiskare. Rezza, narušenog zdravlja, odlazi iz Rijeke, tiskaru preuzima njegov dotadašnji tajnik Carlo Huber koji se udružuje s Emidiom Mohovichem i osnivaStabilimento tipografico Fiumano. Mohovich 1864. otkupljuje Huberov udio i započinje novo razdoblje u povijesti riječkog novinskog nakladništva. 

4. GIORNALE DI FIUME  Počinje izlaziti 7. siječnja 1865. kao tjedna novina. Uređuje ga i tiska u svomStabilimeno tipo-litogragrafico fiumano Emidio Mohovich. Program objavljen u prvom broju definira sadržaj te prve bogato ilustrirane riječke novine. Najavljene teme su: gradske, trgovačke, pomorske, a neće nedostajati ni umjetničkih, književnih i znanstvenih priloga. Iako je prošlo tri godine od prestanka izlaženjaGazzette di Fiume, suradnik pseudonima Apostolo Verita u kolumni Il corriere di Fiume, polemički se osvrće na prethodnike. Giornale di Fiume prestaje izlaziti 30. prosinca 1865. 

5. GAZZETTA DI FIUME odnosno FIUMANER ZEITUNG  Počinje izlaziti 3. rujna 1867, istovremeno na talijanskom i njemačkom jeziku. Glavni urednik je L. von Suedenhorst, a tiskaju se u tiskari Emidia Mohovicha. Uslijed financijskih poteškoća prestaju izlaziti već 15. listopada 1867, nakon svega devetnaest brojeva. Prva stranica donosi: burzovno izvješće, privredne vijesti, obavijesti o kretanju brodova i telegrafska izvješća stranih dopisnika; iz sadržaja vidljivo više europsko, a manje lokalno usmjerenje novina, eksplicitno je izraženo u programu koji slijedi na drugoj stranici prvoga broja. 

6. GIORNALE DI FIUME : commerciale, marittimo e politico  Izlazi dnevno, osim ponedjeljka, od 20. prosinca 1870. do 30. prosinca 1871. Glavni urednik je Carlo Salvadori, a tiska se u Tipografia patriotico fiumano. Ni sadržajno ni grafički nije blizak istoimenoj novini iz 1865. godine. Većeg formata, bez ilustracija, sadržajno definirane podnaslovom, donose veliki broj rubrika iz privrednog i političkog života. 

7. STUDIO E LAVORO : periodico  economico-commerciale-letterario  Započinje izlaženjem 7. listopada 1876. u Tipografia F. Karletzky. Prvih dvadeset i šest brojeva imaju podnaslov organo degli interessi economici delle Provincie litoranea della Monarchia austro-ungarica, a glavni urednik im je Giuseppe Kovacevich. S dvadeset i sedmim brojem mijenjaju podnaslov i uređivanje preuzima Francesco Karletzky. Podjednako prate i privredna i kulturna zbivanja. Reizdaju veliki broj članaka iz Eco del litorale ungarico. Pretpostavljamo da je posljednji broj koji posjeduje Sveučilišna knjižnica Rijeka iz 27. prosinca 1879, ujedno i posljednji koji je izašao. 

8. LA VARIETA : giornale per tutti  Počinje izlaziti 1882. godine. Možemo pretpostaviti da je to bilo u travnju, budući da Sveučilišna knjižnica posjeduje prvi broj drugog godišta koje započinje prvim travnja 1883. godine. Izlazile su nedjeljom i bile osmišljene kao novine „za svih“. Tiskaju se u Stabilimento tipo-litografico E.Mohovich, a tijekom izlaženja mijenjaju urednike. Imaju stalne rubrike:  lokalna kronika, telegrafske vijesti, vremenska prognoza, obavijesti o kretanju brodova. Od 1887. godine počinju izlaziti svakodnevno. Pojedini brojevi su bogato ilustrirani. La varieta opstaje dugi niz godina; prestaje izlaziti tek 1896. Viktor Car Emin u autobiografskoj crtici objavljenoj 1950. godine u Ilustriranom vjesniku  spominje kolportera koji na Korzu uzvikuje „Varieta, molto interessante!“, dok se u isto vrijeme u obližnjem kazinu čita La bilancia. Osim Studio e lavoro (Tipografia F. Karletzky), svi spomenuti novinski naslovi nakon 1865. tiskali su se u Stabilimento tipo-litografico fiumano Emidia Mohovicha koji 1868. počinje upotrebljavati tipografski stroj za brzotisak, a 1883. uvodi i prvi litografski stroj za brzotisak.  Kvaliteta njegovih tiskovina bila je prepoznata u onodobnoj Europi i nagrađivana na međunarodnim industrijskim izložbama u Trstu, Parizu i Budimpešti. 

Izvori: 

1.     Despot, Miroslava.  Pokušaj bibliografije primorskih novina i časopisa :  1843. – 1945.  // Rijeka : geografija, etnologija, ekonomija, saobraćaj povijest, kultura : zbornik. Zagreb : Matica hrvatska, 1953, str. 611- 639.

2.     Lukežić, Irvin.  Eco del litorale ungarico : jeka talijanska primorja ugarskoga : prve moderne riječke novine // Fluminensia : časopis za filološka istraživanja, vol. 14(2003), no. 2,  str. 1-20.  Dostupno na:http://hrcak.srce.hr 

3.     Lukežić, Irvin.  Riječki knjižar, tiskar, novinski urednik i nakladnik Ercole Rezza //  Fluminensia : : časopis za filološka istraživanja, vol. 16(2004), no.1/2, str. 1-27. Dostupno na: http://hrcak.srce.hr

4.     Lukežić, Irvin. Riječki tisar i nakladnik Emidio Mohovich // Liburnijski torzo. Crikvenica : Libellus, 1999, str. 80-86.

5.     Riječke novine : 1843.-1918. Dostupno na: http://crolist.svkri.hr/liste/002n/   

DIGITALNA ZBIRKA RIJEČKIH NOVINA 1843.-1918. – PRISTUP ZBIRCI